Lana Stojićević Joins Electricity Aftermath
The commissioners and the mediator have held initial planning meetings to further develp the project
Here you can read the Croatian version / Ovdje možete pročitati hrvatsku verziju
Citizens of Šibenik have selected visual artist Lana Stojićević to develop their commissioned project addressing the contested territory of Crnica and its industrial legacy. In response, the artist envisions a collaborative, costume-based theatrical staging developed together with performing artists, exploring the past, present, and possible futures of the site.
With the project entering a new phase—one in which the artist formally responds to the commission through the creation of an artwork—the commissioners, the artist, and the mediator met in December to further shape its direction.
During the first meeting, discussions focused on potential conceptual and methodological approaches. One proposal involved collecting visual and other memorabilia related to Crnica that residents keep in their homes (such as badges and similar objects). This process was envisioned not only as research material for the artwork, but also as a possible foundation for a future Museum of Crnica or Crnica Neighborhood Museum.
At the second meeting, which took place in January, the conversation advanced toward a more precise articulation of the artistic framework. Possible directions were defined through the identification of key elements shaping the working process, structured around the conceptual axis “pre/ab – sence” of the Factory, which serves as a guiding lens for reflecting on Crnica’s industrial past and its contemporary transformations.
Građani Šibenika odabrali su vizualnu umjetnicu Lana Stojićević za razvoj svog naručenog projekta koji se bavi spornim područjem Crnice i njegovom industrijskom baštinom. Kao odgovor, umjetnica zamišlja suradničku, kostimiranu scensku predstavu razvijenu zajedno s izvođačima, istražujući prošlost, sadašnjost i moguće budućnosti tog mjesta.
Kako projekt ulazi u novu fazu—u kojoj umjetnica formalno odgovara na narudžbu stvaranjem umjetničkog djela—naručitelji, umjetnica i medijatorica sastali su se u prosincu kako bi dodatno oblikovali smjer projekta.
Tijekom prvog sastanka rasprava se usredotočila na moguće konceptualne i metodološke pristupe. Jedan od prijedloga uključivao je prikupljanje vizualnih i drugih memorabilija povezanih s Crnicom koje stanovnici čuvaju kod kuće (kao što su značke i slični predmeti). Taj se proces zamišljao ne samo kao istraživački materijal za umjetničko djelo, već i kao moguća osnova za budući Muzej Crnice ili Muzej susjedstva Crnice.
Na drugom sastanku, koji se održao u siječnju, razgovor je napredovao prema preciznijem oblikovanju umjetničkog okvira. Mogući smjerovi definirani su kroz identifikaciju ključnih elemenata koji oblikuju radni proces, strukturiranih oko konceptualne osi “pri/od – suština” Tvornice, koja služi kao vodič za promišljanje o industrijskoj prošlosti Crnice i njezinim suvremenim transformacijama.
